U vrijeme dok je bosanskim planinama vladao Vučko, maskota Olimpijade u Sarajevu... U to vrijeme, Jordan Belfort (dolazim u iskušenje reći berzanski prevarant - ali zar berza nije legalni, institucionalizovani kriminal, i to ne bilo kakav, nego kriminal koji stoji u samoj srži svjetskog sistema, kriminal čijim je potrebama ovaj svijet prilagođen, kriminal čije je ovaj svijet vlasništvo?), antijunak Scorseseovog filma Vuk sa Wall Streeta, još uvijek je student.
Neću vam prepričavati Belfortov život niti Scorseseov film – pogledajte ga, dobar je. Film, ne život.
Reći ću vam tek ovo: Belfortov život i Scorseseov film nude nekoliko nekonvencionalnih, no utoliko zanimljivijih pouka.
Pobjeđuje najgori
Znate onu priču o tome kako je slobodno tržište svemoćan sistem (auto)regulacije, u kojem preživljavaju najposobniji i bogatstvo stiču najodlučniji i najinventivniji? Zaboravite na to. Belfort i drugovi obogatili su se ne zato što su bili sposobniji, nego prosto zato što su bili bezobzirniji od drugih.
Umjesto „neka najbolji pobijedi“, igra je takva da u njoj uvijek pobjeđuje najgori. Želite učestvovati u njoj? Onda se bolje pobrinite da budete smeće smeća, neopjevana hulja, ništarija iz roda ništarija, budite sigurni da ste spremni gaziti po ljudima čije ste živote uništili, budite sigurni da u vama nema traga sućuti, mrve odgovornosti niti trunke časti - jer ćete u suprotnom izgubiti. To je stvarni socijalni darvinizam.
Njihovo survival of the fittest zapravo znači survival of the filthiest.
I vas su učili da se zločin ne isplati? Belfortu se itekako isplatio. U svojim prevarama obrnuo je više od milijardu dolara. Ojadio je brojne ljude, čijim je životnim ušteđevinama plaćao prostitutke i šlepere droge koje je progutao i ušmrkao na bizarnim zabavama koje je volio organizovati. Višak je ulagao u nekretnine i jahte, a zalihe za crne dane slagao u švajcarskoj banci.
Napisao je biografiju, koja je postala bestseler. Samo na ime autorskih prava od producenata Scorseseovog filma dobio je preko 940 hiljada dolara. Drži odlično posjećena javna predavanja, jer je svijet pun ljudi koji drže da se od njega ima šta naučiti. Živi u Australiji – lijepa zemlja, ugodna klima. Presudom od prije deceniju i po naloženo mu je da žrtvama svojih prevara vrati 110,4 miliona dolara.
Do sada im je vratio 11.6 miliona. Ovim tempom isplate, neće proći ni još 150 godina a Belfort će žrtvama vratiti ono što je opljačkao. Optimisti valjda misle na to kada kažu da je pravda spora, ali dostižna.
U našem svijetu, onom u kojem je održana Olimpijada, svijetu za koji će nam kasnije reći da je bio neodrživ, da je bio iluzija i nerealan, svijetu koji će nepunih deset godina kasnije odnijeti bujica krvi i na njegovo mjesto donijeti svijet slobodnog tržišta, realizma, pragmatizma i održivog razvoja, u tom svijetu, ondašnjem, pljačka nije bila legalna. Biće da je zato taj svijet i propao. Kao što rekoh: survival of the filthiest, baby....
Douglas u Sarajevu
Moguće je da griješim u detaljima, no priča koju ću vam pripovijedati, čak i ukoliko nije posve tačna, jeste posve istinita.
Nekakav je nesretni čovjek, konobar, tokom Olimpijade, u nekoj sarajevskoj kafani, čini mi se Kirku Douglasu, pokušao naplatiti više nego što je iznosio račun. Neko od domaćina iz Douglasove pratnje to je primijetio. Svi su mediji sutra brujali o konobaru koji je obrukao čitavu zemlju. Konobar je, rečeno je, nepromišljenim i za naš narod svakako nekarakterističnim gestom umalo pokvario sjajan dojam o našoj gostoljubivosti i bezgrešnosti. Srećom: revnosni domaćini su teroristički napad na džep slavnog gosta otkrili i osujetili. Sve se završilo dobro, zlikovac je javno žigosan i ponižen.
Jugoslavija je bila zemlja iz bajki, čiji su se građani bacali pred metke da zaštite strane diplomate, zemlja čiji građani nisu krali. Barem ne u zvaničnoj verziji priče. Douglasov konobar je bio bora na savršenom licu te zemlje. Ta bora je hitno prekrivena puderom – najbolji majstori šminke bacili su se na posao pa je lice zemlje uskoro opet bilo savršeno bijelo i glatko. Kao u mrtvaca.
A sjećate li se one jugoslovenske urbane legende – svako je biće čulo neku verziju te priče – o tihom i povučenom radniku, dobrom čovjeku, koji je jednoga dana na izlazu iz fabrike pretresen, pa je otkriveno da je iz pogona zdipio neki alat i pokušao ga iznijeti u unutrašnjem džepu jakne. Radnik je kažnjen, ali ne i otpušten. Na poslu, međutim, nije ostao dugo. Nije prošla nedjelja dana, a ljudi koji su na poslu ćutke prolazili pored njega, a iza njegovih leđa, naglas, sa strašću sa kakvom se pripovijeda samo o tuđoj sramoti i nesreći, širili glas o nečuvenoj krađi – nije prošla nedjelja, a isti ti ljudi stajali su kraj njegovog groba, u koji je dobri čovjek i na djelu uhvaćeni lopov utekao od stida i prezira.
Belfortovi fanovi
Jordan Belfort, kojega i danas od milja zovu Vučko, ima fanove širom svijeta.
Jedan od njih, pod imenom James8888, ovako opisuje Vučkov seminar: „Prošao sam čitavu Jordanovu obuku i poslao 40 mojih prodavaca da prođu isto... Po mom iskustvu, ne postoji bolji sistem prodaje i ubjeđivanja od njegovog. Jordanovi sistemi i standardi su potpuno transformisali našu kompaniju. Pređite svaku daljinu, preplivajte svaku rijeku, popnite se na svaku planinu, samo da biste i vi prošli Jordanovu obuku“.
Jordan Belfort, Vučko sa Wall Streeta, slavan je, uspješan i slobodan čovjek.
Neke stvari se ipak nisu promijenile. Za razliku od berzanskih špekulacija, koje u benignoj formi bez novca ostavljaju naivne a pohlepne takozvane obične ljude, u malignoj ruše ekonomije čitavih država, Grčke na primjer, a u terminalnoj fazi izazivaju ratove i preko MMF-a i Svjetske banke diriguju tranzicijom u sprženim zemljama, krađa šarafcigera iz fabrike i dalje je nelegalna.
Facebook
Нема коментара:
Постави коментар