O ljudskoj gluposti nepresušnoj

Život u ukletoj kući

Cvijeće zla raste iz gnoja ljudske gluposti

Piše: Andrej Nikolaidis

Veličina slova:  

Photo: www.behance.net

Pitam se: ne držite li i vi kako je duboko uznemirujuća misao da je blago onima siromašnima duhom, jer njihovo je carstvo nebesko? Da im to, ipak, nije puno? Jer svijet ovozemaljski očito je carstvo glupana, pa zar je nužno dati im i onaj svijet? Moraju li glupani čovjeka unesrećenog, trajno hendikepiranog prisustvom duha i pameti, zlostavljati i nakon smrti? Nije li barem smrt mogla biti sklonište od ljudske gluposti? A, ne: nakon što su ga glupani čitavog života zlostavljali, čovjek umre i shvati da ovozemaljski princip vladavine najgorih važi i na onom svijetu

Photo: Stock

Savjet Evrope nedavno je od Crne Gore zatražio da suzbije nesrazmjeru između broja novorođene muške i ženske djece, javio je Radio Slobodna Evropa.

Crna Gora, izgleda, spada u zemlje u kojima se rađa najviše muške djece – značajno više nego u ostatku svijeta. Ali to nije zato što “Crnogorac umije napraviti sina”, nego zato što se majke, pod pritiskom sredine, odlučuju na prekid trudnoće kada se utvrdi da je dijete ženskog pola.

Što reče Brando u Apokalipsi danas: horror, horror, horror.



TENKOVI NA ULICAMA DŽORDŽIJE



Živiš u Crnoj Gori, a kao da živiš u ukletoj kući, kao da živiš okružen silama koje ne vidiš i ne čuješ, jer su skrivene, no zbog toga ne manje djelatne, silama koje preuzimaju vlast kada padne mrak, silama koje, zapravo, tom kućom vladaju.

Silama koje noću izlaze iz zidova, iz supruga, iz susjeda, iz svekrva, pa mladim majkama na uho saopštavaju da od njih žele muško dijete, da se djevojčice bolje rješiti, da koliko sutra ionako mora nastaviti “raditi na sinu”, jer za nju neće biti spokoja dok Sili ne prinese muško dijete.

Ko će razdvojiti zlo od gluposti, kada crno cvijeće zla raste iz gnoja ljudske gluposti i neznanja?

Glupost, dakako, nije ekskluzivno ovdašnja. Ne poznaje ona državne granice, vjere, rase, nema za nju jezičke barijere. Prije nekoliko godina zabilježio sam lijep primjer njene univerzalnosti. Izvjesna Jessica B. javila se na Yahoo Answers servis i postavila pitanje koje je muči. Sve je počelo nesretnom činjenicom da se ime američke države Džordžije i od strane Rusije napadnute države Gruzije na engleskom pišu isto: Georgia.

Photo: Denis Butorac

Draga južnjačka djevojka, čiji je mozak prohujao s vihorom, čiji su problemi sa pravopisom, geografijom i logikom bili veći od problema koje je Tbilisi tada imao sa Moskvom, napisala je da je na vijestima čula da je Rusija izvršila agresiju na njenu državu. U dirljivom, kratkom javljanju ukrašenom sa nekoliko pravopisnih grešaka u svakoj napisanoj riječi, Jessica je rekla kako ona, iako živi u Georgiai “nigdje (ili valjan prevod njenog “no where” glasi “ni gdje”) ne vidi Rusiju”. Ni gdje, veli, ni zvuka od Rusije, a “oni kažu da su tu tenkovi, na ulicama”. Pa pita, na svom krasnom engleskom: “Trebam li biti zabrinuta?”.

Administrator, naučen da je mušterija uvijek u pravu, odgovara ozbiljno i precizno, kao da se ništa neobično nije desilo, kao da Yahoo Answers nije upravo udario cunami ljudske gluposti, nastao nakon razornog potresa mozga, a epicentrom u Georgiai. Administrator joj kratko odgovori da ona živi u američkoj državi Georgia, a da se napadnuta Georgia, u kojoj ne žive Amerikanci, nego druga nacija, nalazi na drugom kraju svijeta.

Smiješno je kada Jessica u svojoj gluposti viri kroz svoj prozor u Georgai i čeka ruske tenkove… No ništa više nije smiješno kada zbog gluposti sve sile johnova i jessica američki dronovi ubijaju djecu u malim zemljama na drugom kraju svijeta, za koje johnovi i jessice nikada nisu čuli, ali znaju da predstavljaju opasnost za njih i njihove čestite porodice, zbog čega drže kako američka vojska ima pravo i dužnost bombardovati ih.



SREĆA MEĐED RODITELJA



Nego, hajdemo natrag, u naše pasivne krajeve… Znate ono kada roditelji buduće djevojčice, dok iščekuju njeno rođenje, govore kako je “bolje da bude lijepa nego pametna”? Izgleda da za ovdašnjeg međed-roditelja nema veće sreće nego da rode glupana.



Ne jednom sam, u kraju gdje živim, okružen ljudima prepoznatljivim po svojoj pragmatičnosti, čuo kako se trudnice Bogu mole da njihovo dijete ni po čemu ne bude izuzetno; da ga Bog ne nagrdi nekim darom. Mole se da ga ni po čemu ne učini različitim od ostalih ljudi, tako da život može provesti spokojno, kao svi ostali ljudi, što bi se reklo.



Veliki je Bog: obično ih čuje i usliši im molitve. Djeluje šašavo: “Bog me je čuo, dijete mi nije ni lijepo ni pametno”, ali od gluposti još nikoga nije zaboljela glava. Ja sam iz Bosne, mi smo, eto, malo sporiji, trebalo mi je vremena da shvatim, ali u pitanju je gola mudrost ljudska: mudrost krda, ali ipak mudrost. Vuk će, upadne li u stado, pojesti najveću ovcu. Sprema li se ražanj, na njemu će završiti najnaočitije jagnje. Pravi li se kakvom posebnom prilikom supa, u lonac će najglasniji pijetao. Spaljuju li gdje knjige, spaliće najumnije. Razapinju li gdje koga, masa će tražiti glavu najboljih od ljudi.

Photo: poz.com

Pitam se: ne držite li i vi kako je duboko uznemirujuća misao da je blago onima siromašnima duhom, jer njihovo je carstvo nebesko? Da im to, ipak, nije puno? Jer svijet ovozemaljski očito je carstvo glupana, pa zar je nužno dati im i onaj svijet? Moraju li glupani čovjeka unesrećenog, trajno hendikepiranog prisustvom duha i pameti, zlostavljati i nakon smrti? Nije li barem smrt mogla biti sklonište od ljudske gluposti? A, ne: nakon što su ga glupani čitavog života zlostavljali, čovjek umre i shvati da ovozemaljski princip vladavine najgorih važi i na onom svijetu.   



DIVAN JE NJEGOV BOG



Swedenborg, ako dobro pamtim, na jednom mjestu opisuje susret sa čovjekom koji je čitav život živio po najstrožim hrišćanskim načelima, a ipak završio u Paklu. Sve poštovao, sve postio, sve slavio, sve slušao, pa ipak ga poslalo u vječni plamen.



Zašto? Zato što je, brate, bio glup. Zato što se nikada nije pitao ni kako ni zašto; zato što je uvijek išao najlakšim putem, poslušno i bez pitanja, računajući da će tako sigurno dospjeti u Raj. Ali Raj nije za ovce, nego za ljude. Swedenborgov Bog ga je stoga kaznio. I neka je: dao mu je um, a ovaj ga je odbacio, računajući da mu je bolje bez njega. Divna je Swedenborgova poruka, divan je njegov Bog: ako samo slušaš, a ne pitaš, ako se Boga samo bojiš i pred njim klečiš, nije za tebe Raj.

Dakako, moguće je da pogrešno razumijem značenje poruke o blagoslovenosti siromašnih duhom. Moguće da je to poziv za odustajanje od taštine koja nije strana onima koji bi da promišljaju svijet, da ga razumiju; moguće da ona znači poziv za odustajanje od ovog svijeta. Mnogi bi nam teolog, uostalom, tako rekao.



To je, onda, radosna vijest za mene, jer znači da sam sve pogrešno razumio, a pogrešno sam razumio zato što sam glup. U tom slučaju, preostaje mi samo da odahnem i da se unaprijed radujem času kada ću preuzeti svoj plac u nebeskom carstvu.



*Tekst prenosimo sa prijateljskog Žurnala