Uvod u džehennem
Za ovlašan uvid, doista je nejasan i nerazgovjetan osnov i mjesto, kao i nivo fašizacije cjelokupnog društvenog života, državne organizacije, ljudi, njihovoga mišljenja i ponašanja. Otkuda to, kako, zašto? Kako to da ne uočimo i na vrijeme ne razgraničimo ideološke vrijednosti /otuđene svijesti/ kao uzroke bujajućoj fašizaciji društva u najrazličitijim njegovim segmentima – od etnije i konfesije do obrazovanja i države? Gdje je taj nukleus koji generira kontinuiranu fašizaciju društva, mišljenja, života i djelatnosti?
Ustvari uz jedan kriv navod i svekolike podjele/segregacije
dobijemo što imamo. Nekad fašizaciju, a nerijetko i čisti, elementarni fašizam kojem ne vidimo kraj.
dobijemo što imamo. Nekad fašizaciju, a nerijetko i čisti, elementarni fašizam kojem ne vidimo kraj.
* * *
U duboko fašiziranom prostoru vodeći fašistički ideolozi sustavno ponavljaju otrcanu i lako provjerljivu laž – pomenuti krivi navod: da je komunizam = totalitarizam = fašizam! Da su komunisti = fašisti. Pri tome, niko neće da kaže i prizna, da u povijesti razvoja i realiziranja ideja u ljudskom društvu – komunističkoga društva nikada i nigdje nije bilo da bi se moglo nešto slično argumentirano tvrditi. Potom, svi oni koji tako govore dobro znaju, kako su svi komunisti uvijek i danas = antifašisti, što je povijesno poznata, prosto dokaziva i provjerljiva stvar.
* * *
Svoj odnos prema fašizmu komunisti su bjelodano dokazali u Drugom svjetskom ratu zajedno sa drugim pripadnicima antifašističke koalicije kojoj su bili i osnov i potka. Ideologije komunizma i fašizma nepomirljivo su različite /dijametralno oprečne/ i zato međusobno netrpeljive do potpune isključivosti, pa su tako svaka na svoj način pridonijele stvaranju svjetske antifašističke koalicije koja je u Drugom svjetskom ratu fašizam porazila do nogu.
* * *
/Dužni smo primjetiti kako su fašistički režimi, npr. u Nezavisnoj državi Hrvatskoj – u koncentracionom logoruJasenovac i kvislinška vlada Milana Nedića u Beogradu, u koncentracionim logorima Staro sajmište i Banjica, te brojnim zatvorima na obje strane, više i rađe nego li Jevreje, Srbe i Rome – javno to naglašavajući – istrebljivali komuniste – svoje nepomirljive protivnike./
* * *
Društvo u kojem smo prethodno živjeli koncipirano na osnovama teorije naučnog socijalizma u čemu je značajnog udjela imala filosofija materijalističkog/marksističkog shvatanje svijeta, a tako dijelom i totalitarna iskustva Oktobarske revolucije i društvenog razvoja SSSRa. Ipak, niko ne može samoupravni socijalizam i eksplicite nazvati totalitarnim društvom i tako ga identificirati sa fašističkim totalitarnim projektima, čak i usprkos žrtvama Blajburga, likvidacijama u slovenačkim rudnicima, Golom otoku, etc. Pomenuti i drugi primjeri upravo dokazuju kako je takvo treniranje strogoće ostvarivano sa sasvim drugim namjerama i ciljevima. /Poražene fašističke snage NDH, ali i Nijemaca i četnika koje su se povlačile prema Austriji i Italiji, zloupotrebljavale su i pokretale sa sobom nedužno stanovništvo na svom putu…/
Nedopustivo je likvidirati poražene protivnike, ali ovdje je riječ i o tome, da se poraženi protivnici nisu predali i odložili oružje. Savez Komunista Jugoslavije bio je partija koja u djelatnom smislu funkcionira na principu demokratskog centralizma – obaveze svih da provode zaključke/stavove većine – pa su se na Golom otoku uz za nas malo uobičajene zlobe – našli upravo oni koji taj princip nisu slijedili voleći Staljina i odbacujući svoga vođu Josipa Broza koji je staljinizmu rekao: NE! Ovo, prije svega iz razloga što je u lingvističkom, a tako i u političkom smislu – fašizam intencionalno zasnovan na retorici krvi i tla.
* * *
Evidentno, živjeli smo društvo zamišljeno i građeno kao samoupravno socijalističko društvo, koje je u tragovima i naznakama nužno zadržalo nanose najrazličitijih prethodnih društava, koje je prirodno sociološki i povijesno baštinilo. Naime, nije moguće nikakvim konceptima i snagama artikulirati jedno sociološki gledano i viđeno potpuno čisto društvo, a da ono ne zadrži neke elemente onoga što je bilo prethodno. Dakle ako bismo inzistirali na odrednici čisto društvo, bilo bi to istrajavanje na fašističkom konceptu društva.
Tako i u ovom primjeru. Također, mada je riječ o marksističkom materijalističkom viđenju i shvatanju, inteligentno je prihvatiti, kako sve ono što će se jednom društvu dogoditi u budućnosti, svako društvo sadržava u svome krilu – jednako klice svoga progresivnog razvoja i svoje propasti.
* * *
Prethodno, pouzdano znači, kako je uz preživjele i pobjedničke snage antifašističkog rata i socijalističke revolucije preživio i dio fašiziranih, inficiranih klicama fašističke ideologije. Okolnost pa se u novim društvenim uvjetima takve snage nisu mogle niti smjele ispoljavati, činila je njihovo prisustvo stvarnijim ali ne i očiglednijim. Brižljivo su krili svoja fašistička uvjerenja. Oni su, uz činjenicu da uistinu imaju fašizmom kontaminiranu svijest, čuvali i njegovali i uspomene na svoj poraz u Drugom svjetskom ratu, na svoje gubitke, na svoje povrede i uvrede, na svoje omiljene likove koje su od zločinačkih spodoba transformirali do idealiziranih nositelja izgubljenih/suđenih i pogubljenih nositelja osobnih ideala. Više ih nisu smatrali pogubljenim zločincima, izjednačili su ih sa smislom svekolikih svojih životnih ideala i ciljeva.
Širenjem priče o svojoj tobožnjoj žrtvi, širili su i na druge prenosili veći dio osobnog ogorčenja, ne samo spram prethodno organiziranog društva u kojem su živjeli mal te ne kao bubreg u loju što im nije ništa značilo, širili su i priče o svojim prethodnim žrtvama i gubicima, materijalnim, ljudskim i statusnim.
Loše organizirano društvo kakvo je danas na prostorima ex-YU poslije disolucije, idealno je za takvu priču, posebno u procesu tranzicije od socijalizma u kapitalizam i globalizacije.
Loše organizirano društvo kakvo je danas na prostorima ex-YU poslije disolucije, idealno je za takvu priču, posebno u procesu tranzicije od socijalizma u kapitalizam i globalizacije.
Okosnica fašističkog uspravljanja u prvi mah bila je priča o srpskom velikodržavlju lansirana iz Srpske akademije nauka i umetnosti, a potom i brutalna velikosrpska agresija kojom su izazvani ratovi u četiri ex-YU države. Eskalacija fašizma i brutalnom agresijom nametnuti ratovi, potakli su fašizam i tamo gdje nismo ni mislili da postoji. Neuspjeh velikosrpskog fašizma u konačnom ishodu potisnuo je fašističku ideju u samu osnovu društva općenito, u svakodnevni život.
Tome su u znatnoj mjeri pridonijeli mediji, jednako svojom neupućenošću i projicirano, s fašističkim namjerama i ciljevima za račun svojih donatora.
Tome su u znatnoj mjeri pridonijeli mediji, jednako svojom neupućenošću i projicirano, s fašističkim namjerama i ciljevima za račun svojih donatora.
* * *
U aktualnom trenutku najinteresantnija fašistička priča koju fašisti žele proturiti/poturiti kao platformu fašizacije, jeste priča o građanskom ratu u toku kojega je došlo i do disolucije ex-YU. To je stvar koju smo dužni prozrijeti. Tom pričom postiže se više ciljeva istodobno.
Prvo, gube se, nestaju agresori s velikodržavnim ciljevima, a tako i njihov fašistički sadržaj i namjere. Ratni gubici agresora izjednačavaju se sa njihovim žrtvama, sa onima koje su brutalno ubili čak i s genocidnim namjerama. Silom otete teritorije, postaju legitimno njihove. Prognanici se nemaju pravo vratiti na svoje. Fašisti legaliziraju sve svoje postupke i zločine, a fašističke zamisli i projekcije postaju zvanična stvarnost svakodnevnog društvenog života. Riječ je fašističkoj zamisli izjednačavanja izdajica i agresora sa braniteljima. Više nije prema narodnoj poslovici: Oteto – prokleto! Već prema neologističkoj lingvističkoj sintagmi – intenciji i fenomenu: Ko je jamio – jamio!
Drugi vidovi fašističkog djelovanja su, polazeći od separiranja Republike Srpske, najčešće i najrazličitije međusobne podjele, svi vidovi segregacije /odvajanja, do nivoa aparthejda/. Rezultati koje je fašistički agresor postigao /polučio agresijom/, konkretan primjer: Republika Srpska – intenzivirano generiraju dalje i različite procese segregacije i fašizacije u društvu. Najnoviji primjer je da tri srpske općine Bosansko Grahovo, Drvar i Glamoč – u Federaciji Bosne i Hercegovine na prijedlog dva HDZe traže 12i kanton /srpsku županiju/. Stvar je sporazumno sa Banja Lukom podmetnuta od Hrvata koji ustvari žele etnički čistu Zapadnoneretvansku županiju. To što se time odriču povratka u Krajinu i Posavinu kao da ih ne interesira /pristaju uz stare idejehumanog preseljenja i odriču se dijela svoje teritorije zarad etničke čistote/.
* * *
Dakle,
fašizam se saobražava uvjetima u kojima djeluje, što se u našim prilikama i u odsustvu Zakona koji bi zabranio fašističko i neofašističko organiziranje i upotrebu njihovih simbola, najčešće manifestira kaoneofašizam, a tako postaje i sredstvo režima za teroriziranje širokih masa jednog naroda ili naroda/stanovništva općenito.
fašizam se saobražava uvjetima u kojima djeluje, što se u našim prilikama i u odsustvu Zakona koji bi zabranio fašističko i neofašističko organiziranje i upotrebu njihovih simbola, najčešće manifestira kaoneofašizam, a tako postaje i sredstvo režima za teroriziranje širokih masa jednog naroda ili naroda/stanovništva općenito.
Cijelu pojavu čini zastrašujućom i opakom okolnost pa do fašizacije dolazi u različitim nivoima: etno nacionalnom kao etnofašizam ili nacionalizam i šovinizam; konfesionalnom ili klerofašizam, te u nivou društvenog života općenito – kao elementarnog fašizma izazvanog potpunom netrpeljivošću u razini svekolikih prethodno ostvarenih podjela/segregacije.
* * *
Travnja, anno Domini, 2013.
