Tranzicija je jedan od ratnih zločina

Iz  intervjua  Andreja Nikolaidisa, pisca

Tranzicija je jedan od ratnih zločina

 Razgovarala: Barbara Majstorović-Ivezić

B M * U romanu (“Odlaganje. Parezija” Andreja Nikolaidisa, koji je nedavno objavio zagrebački Algoritam - IM) detaljno secirate tekovine tranzicije. Ideologija ovdašnjih tajkunskih elita, kažete, nije ni nacionalizam ni vjerski fanatizam, nego ovdašnja verzija neoliberalizma, odnosno priča o uspješnima. Možete li to malo pojasniti?

A N *Ja zapravo tvrdim da je naša tranzicija jedan od ratnih zločina. Tranzicija podrazumijeva i tranziciju od fašista do demokrata. Ovim zemljama početkom devedesetih vladali su fašistički režimi. U prvobitnoj akumulaciji kapitala, što je, jasno, eufemizam za sveopštu pljačku, bogatiti su se mogli samo oni bliski fašističkim režimima. Danas tajkunski portparoli, brižljivo raspoređeni na strateška mjesta, ističu kako su se bogati obogatili zato što su bili sposobniji. Nisu: obogatili su se zato što su bili privilegovani. Vlasti su manje-više odlučne u deklarativim osudama fašizma. Vladina i skupštinska tijela slijede evropske upute i usvajaju planine projekata, zakona i odredbi koje jugoslovenske zemlje trebaju učiniti tolerantnim društvima politički korektnih građana. Vladajuća se klasa od fašista mirno transformisala u uspješne Evropejce. Sve su promijenili tako da sve ostane isto. Njihov neoliberalni socijalni darvinizam u osnovi je – fašizam. Iz ideje da je život takmičenje proizilazi ideja da pobjednik uzima sve. Iz toga, opet, proizilazi da je gubitnik obespravljen – gubitnik ne uzima ništa, osim onoga što mu dobitnik da. Proizilazi da je gubitnik višak. Iz toga opet proizilazi potreba da se viška otarasi. To se ponekad zove rezanje troškova, ponekad otpuštanje viška radne snage, a ponekad – etničko čišćenje.

B M * Također kažete kako će ulazak zemalja bivše Jugoslavije u Europsku uniju biti čin kojim će posljedice zločina zvanog tranzicija biti konačno legalizirane. Kakvo je vaše miljenje o EU-u i postoji li ikakva alternativa za zemlje s ovih prostora?

A N * Mislim da smo najebali. Nema dobre opcije za nas. Napraviti ovoliko grešaka koliko smo svi mi u Jugoslaviji napravili i očekivati svijetlu budućnost, to je budalasto. Raspad EU-a značio bi naše nove ratove. Što se Crne Gore tiče, u kojoj živim, ovakva kakva je, ta država nije sposobna da dugo opstane. U ovom trenutku ne zna se ko je uspješnije uništava: oni koji su od početka protiv nje ili mi koji je, kao, branimo. Dok je, kao sada, evropska polukolonija, u ili izvan EU-a, trajaće. Slom EU-a značio bi novo pripajanje Crne Gore Srbiji.

B M * U romanu progovarate i o političkoj korektnosti, na primjeru Ministarstva obrane Novog Zelanda koje je odlučilo zamijeniti puške iz kojih pucaju novozelandski vojnici jer su na njima ugravirani dijelovi iz Biblije. Je li upravo ta lažna politička korektnost postala glavna odrednica današnjeg vremena?

A N * Kada Kafka piše “žalosno je to mišljenje, od laži pravi opšte načelo”, kao da govori o nama, sada, zar ne? Sintagme koje se papagajski ponavljaju, pravna država i vladavina prava, laž su koje prikrivaju činjenicu da današnje države počivaju na nepravdi. A još je sveti Augustin znao da države ne nastaju kao “realizacije vjekovnih težnji naroda”, nego nastaju na zločinu, na onome što će Benjamin zvati inauguralnim nasiljem, na koje se nastavlja nasilje kojim se prikriva činjenica da u korijenu države stoji inauguralno nasilje. Svetom Augustinu je jasno da državu iskupljuje samo distribucija pravde. Izmakne li se iz države Pravda, tu je eksplicitan, ostaje tek razbojnička družina.

Kada danas pogledate Platonovu utopiju, “Državu”, shvatate da mi danas živimo u njegovoj najcrnjoj distopiji. Šta kaže Platon, kroz Sokratova usta? Nepravedna država nastaje umnožavanjem potreba i viškova. Kao posljedica sve većih potreba, država mora širiti svoje granice i postati imperija. Paralelno sa tim namnožit će se paraziti i povlašteni. “Iza toga ćemo ratovati, Glaukone, ili kako će biti?”, kaže Platon. I zaista smo ratovali, devedesetih. Jedno je jedino rješenje za situaciju u kojoj zajednici neprekidno treba još i još – permanentni rat, kao onaj koji je počeo prije nas i koji neće završiti za našeg života.

*Delovi Iintervjua  preneti  sa prijateljskih Novosti